Dobrodošao travanj! Evo kratke priče o ožujku. 🌸
Obično ne pišem priče o mjesecima svog života, ali ovaj je bio divlji. Ukratko: razmišljala sam o davanju otkaza, dala sam otkaz, osnovala sam agenciju s prijateljima, bila sam na natjecanju, bila sam na podcastu, održala sam svoju prvu kulinarsku radionicu, probala sam jesti bez glutena i navukla sam se na vafle.
Želite znati više? Naravno da da.
Dati otkaz ili ne dati
Za one koji me ne poznaju - radim kao programerka. To je sjajan posao. Mogu raditi od doma, mogu dovesti svog psa u ured, mogu raditi cool web stranice i mogu sve to sa svog kauča. Ali u zadnje vrijeme nisam baš motivirana pa sam puno prokrastinirala, što me dovelo do toga da sam se svaki dan budila u 5 kako bih završila posao koji sam trebala obaviti do 9. Mislila sam da je neka faza, kao proljeće dolazi ili tako neka meteoropatska tegoba. Mislila sam i da možda trebam promijeniti agenciju, samo da se malo prodrmam. Ali isto tak nisam htjela prolaziti kroz novi početak i sve što ide s tim - hrpa novih ljudi, šest različitih krugova razgovora za posao, pretjerana pristojnost i izgubljenost.
Neki dan nakon joge naletjela sam na prijateljicu i između njenog i mog sata joge kratko smo prokomentirale kak nijedna od nas nije luda za svojim poslom. Rekla je da želi razgovarati sa mnom i odjurila u dvoranu. Dva dana kasnije poslala je poruku:
Hej, ja i J. želimo otvoriti svoju agenciju. Voljeli bismo da i ti ideš s nama. Ajmo se naći ovih dana?
I ostalo je povijest. Nekoliko dana kasnije dala sam otkaz. Tamo imam još dva tjedna za odraditi jer neke projekte moram zatvoriti ili prebaciti na druge kolege, ali već smo počeli s radom u našoj novoj agenciji. Pa sad radim duplo. A što radite kada vam je raspored pun i kad ste neispavani? Organizirate radionicu.
Moja prva radionica
Sad kad je gotovo, sretna sam što sam održala radionicu. Ali u jednom sam trenutku pomislila: Martina, kaj ti je ovo trebalo?
Šalu na stranu, dani prije radionice bili su teški; ne samo zbog posla, već i zbog strepnje hoće li radionica biti popunjena i kako će proći. Al kad je došao trenutak, bilo je prekrasno.
Svi su ljudi bili predobri, atmosfera je bila ispunjena sjajnom energijom, smijehom i dobrom hranom. Tema je bila "Veganski uskrsni stol" - iako nisam od religije, htjela sam pokazati koliko dobar i bogat može biti blagdanski jelovnik bez upotrebe životinjskih namirnica. Vjerujem da mi je misija uspjela.
I ovim putem zahvaljujem firmama koje su podržale radionicu: Oleum Viride Belić, PlantOn, BiteMe, Annapurna, Spicy Days, i Eurocompany99. Njihovi su proizvodi odlični, a zato je odličan bio i goodie bag s radionice.
Ugurajmo i podcast
U svoj toj žurbi nisam se pripremila za podcast na koji sam pozvana. Dečki iz domaćeg sportskog podcasta Podcast 8 24 zamolili su me da dođem da razgovaramo o veganstvu. Mislila sam da je prijenos uživo daleko izvan moje zone komfora, ali voditelj Robert bio je odličan sugovornik i na kraju smo razgovarali više od 2 sata.
Dakle, ako želite čuti više o veganstvu, njegovim razlozima, uobičajenim mitovima, razbijanju tih mitova i još neke stvari - epizoda podcasta je ovdje.
Puno sam mahala rukama. Prijatelji su napravili memeove.
A što je s vaflima?
U svojih 27 godina života nikad nisam jela domaće vafle. Iz nekog nepoznatog razloga počela sam često o tome razmišljati pa sam lijepo jednog dana ovog lijepog ožujka otišla u trgovinu i kupila aparat za vafle. Sada jedemo vafle svaki drugi dan. Potpuno sam svjesna da ovo nije udarna vijest o kojoj se treba pisati - ali tko to određuje?
U svakom slučaju, hvala na čitanju. Očekujte recepte za vafle. Želim vam ugodan travanj. We got this!